Kultura kao produkt visoke duhovnosti

Trenutno se u muzeju Metropolitan u New Yorku može pogledati izložba Making Marvels: Science and Splendor at the Courts of Europe (Stvaranje ushićenja: znanost i raskoš na europskim dvorovima) na kojoj je izložen i dragocjeni pladanj i vrč iz Moćnika dubrovačke katedrale Gospe Velike. Taj najrafiniraniji zlatarski predmet u manirističkom stilu u Dubrovniku, a vjerojatno i čitavoj Hrvatskoj, izradio je oko 1550. slavni majstor Peter Kuster iz Nürnberga, grada koji je bio jedan od središta europskoga zlatarstva. Vrijednu umjetninu restaurirala je u Beču Valentina Ljubić Tobisch, odgovorna i za restauraciju procesijskog raspela s kraja 14. stoljeća kojim započinje postav izložbe Visovac – duhovnost i kultura na Biloj Stini. Taj najstariji liturgijski predmet (datira prije dolaska franjevaca na otočić Visovac), koji je u osnovi drven, ali ima opnu od pozlaćene bronce, prvi je u nizu od gotovo 500 bisera, koji se pred posjetiteljem nižu zahvaljujući dugom i predanom radu cijelog tima stručnjaka na čelu s muzejskom savjetnicom Muzeja za umjetnost i obrt, Anđelkom Galić. Osim njih velike zasluge idu i fra Boži Duvnjaku, koji je, prema riječima autorice izložbe Galić, „najzauzetiji gvardijan na obnovi Visovca u njegovoj povijesti“.

Otočić Visovac
na području Nacionalnog parka Krka ubraja se u naše najveće prirodne
i kulturne vrijednosti / Snimio Paolo Mofardin /

Autorica izložbe Anđelka Galić u samu je naslovu inzistirala na dva temelja koncepta izložbe: franjevačkoj duhovnosti i kulturi kao njezinoj izravnoj materijalnoj i nematerijalnoj posljedici. Zahvaljujući nizu stručnjaka koji su tijekom tri godine radili na restauraciji odabranih predmeta, u Zagrebu ih po prvi put možemo gledati u njihovu obnovljenom sjaju i prvobitnom dostojanstvu. Tako je velikodušnost kao jedno od glavnih obilježja franjevačke duhovnosti postala posve opipljiva na ovoj izložbi. Atmosferu te duhovnosti, njezinih poklonika, magičnog scenarija prirode u kojem se odvija život na otočić dočarali su Paolo Mofardin i Jovan Kliska u filmu Visovac – duhovnost i kultura, koji nas na samu početku izložbe transportira na Bilu stinu. Valovi projicirani na pod kojim hodamo, zeleno-plavi kadrovi i poznati smeđi habiti s kapuljačom oko struka opasani kordom, bijelim konopcem na kojem su svezana tri čvora, vrlo su moćni elementi kojima nam se prenosi duh Visovca i omogućuje pristup u čarobni samostanski svijet.

Naizgled oaza mira i molitve, Visovac je mjesto obilježeno burnom poviješću. Red Male braće na malu hrid, običnu bijelu stijenu na mirnom toku rijeke Krke, dospio je povlačeći se pred osmanskim osvajanjima u 15. stoljeću kako bi redovnici ondje potražili ponajprije susret s Bogom. Zatim su na temeljima augustinskog samostana koji im je poslužio kao utočište sagradili svoju crkvu i samostan, unutar kojeg su oformili muzej i biblioteku. Upravo iz crkve, riznice, arhiva i biblioteke došli su predmeti rijetke vrijednosti s kojima se imamo povlasticu susresti u MUO-u. „Taj mali biser“, riječima Miroslava Gašparovića, ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt, „sada je smješten na kartu hrvatske kulture“. No kao duhovno, kulturno i obrazovno središte (kuća novicijata od 1568. i druge škole i učilišta koje su bile dio kompleksa) samostan je u europskom kontekstu posebno mjesto očuvanja nacionalnog identiteta. Povezano je u njemu vjersko i umjetničko kao i baštinsko i identitetsko. Upravo zato je taj jedinstven i golem pothvat obnove velikoga dijela korpusa samostanske baštine te prezentacije njezinih slika, skulptura, knjižne i glazbene građe, liturgijskog posuđa i ruha izložbeni projekt kojim bi se ponosili i mnogo veći kulturni centri od Zagreba.

Pokaznica (monstranca), Italija,
kraj 19. st. / početak 20. st.

Tijekom trogodišnjih preliminarnih istraživanja odgovornih stručnjaka te izbora predmeta otvarale su se uvijek iznova nove teme, stoga nije bila lagana zadaća prikazati visovačku zbirku kao cjelinu. Vidljivi su u njoj tragovi dugog i teškog hoda franjevaca koji su naručivali, sakupljali i čuvali baštinu kako bi je nama svima prenijeli u što boljem stanju. Autorska koncepcija uključivala je tim stručnjaka za slikarstvo, skulpturu, povijest, arhitekturu, glazbu… Osim spomenutoga filma na izložbi možemo vidjeti i projekcije 3D-prikaza crkve i samostana, što nam omogućuje virtualnu šetnju prostorom u kojem onda jasno vizualiziramo mjesto pojedinih oltarnih pala i drugih vrijednih crkvenih umjetnina.

Vidimo tako i mjesto otkrivene nedovršene freske, nazvane Skrovita Bogorodica na prijestolju. Prikazana je s djetetom Isusom i anđelima, što nije neobično kada znamo da se Gospi Visovačkoj hodočasti 2. kolovoza na Gospu od anđela i 15. kolovoza na Veliku Gospu.

Iz knjižnice koja ima više od 18.000 svezaka te gomilu rukopisnih knjiga izabrana su brojna vrijedna djela, među kojima je i pet restauriranih inkunabula. Zanimljivo je vidjeti posebno ilustrirano izdanje Ezopovih basni, tzv. Aesopus moralisatus, koje su tiskane kod Dobrića Dobrićevića (Boninus de Boninis) u Brescii, a priredio ih je Accio Zucco. U tom izdanju stihove na latinskom prate stihovi na talijanskom. Basne su služile kao vježbe prevođenja, ali i u propovijedima za bolje pojašnjenje pojedinih parabola iz evanđelja. Izložen je i jedan od bestselera 15. stoljeća Mammotrectus super Bibliam, priručnik fratrima propovjednicima, kompendij u kojem su pojašnjeni pojmovi iz Biblije, posebno raskošno iluminiran drvoreznim ilustracijama. Uza sve dragulje koji su izloženi ostali smo ipak zakinuti za pokoju transkripciju i prijevod pojedinih dijelova izloženih knjiga, što bi nam pomoglo da dobijemo cjelovitiji dojam o njihovu sadržaju. Pohvalu zaslužuje također čin digitalizacije pojedinih dijelova knjiga, koje u toj varijanti gledamo kako se izmjenjuju na ekranima.

Glazbeni rukopisi pisani su u samostanu San Francesco della Vigna u Veneciji i rađeni posebno za Visovac, stoga na naslovnicama često imaju natpis poput „namijenjeno koru na Visovcu“. Odabrana su glazbena djela iz dionica Hrvatska rijetka knjiga, u kojoj se čuva Lekcionar Bernardina Splićanina, kao i Puta križa – čuveni Prominski molitvenik iz 1802. Prikazani su reprezentativni primjerci od kojih su mnogi prva sačuvana izdanja. Velika fotografija orgulja iz 1771. slavnoga graditelja Francesca Daccija uklopljena je u postav upravo iznad tih glazbenih rukopisa.

Prikazi tijeka restauracije pojedinih djela mogu se pogledati na ekranima i veoma su vrijedan dokumentarni doprinos izložbi.

Nakon niza od liturgijskog ruha i predmeta poput kaleža, kadionica, posuda za mast, predočnica, križeva, relikvijara (posebno su zanimljivi oni izrađeni prema crtežima Julija Klovića) izložba se zaključuje slikom Gospe Visovačke uz koju su postavljeni predmeti vezani uz hodočasničku kulturu i marijanski kult, poput nakita, kruna, pločica koje su ljudi ostavljali kao zalog za milosti koje su molili za sebe i svoje obitelji.

Uz uobičajeni prigovor koji se odnosi na nedostatak engleskih prijevoda unutar samog postava valja iskreno priznati: ovo je jedna od najboljih izložbi iz repertoara Muzeja za umjetnost i obrt, ali i cjelovitoga zagrebačkog izložbenog programa. Monografija koja prati izložbu opsežniji je medij koji donosi niz novih znanstvenih spoznaja i detalja o djelima vrijedne baštine koja nam je sačuvana zahvaljujući ulozi franjevaca kao naručitelja i marnih sakupljača.